Kontakt: Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
Jadranko Prliæ: U prvostupanjskoj presudi zanemareni su svi dokazi obrane
Ponedjeljak, 20 OŞujak 2017
Uzorak Slike

Na Meðunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu poèela je žalbena rasprava u sluèaju šestorice bosanskohercegovaèkih Hrvata osuðenih za ratne zloèine nad muslimanima u BiH. 

Jadranko Prliæ, Milivoj Petkoviæ, Slobodan Praljak, Valentin Æoriæ, Bruno Stojiæ i Berislav Pušiæ osuðeni su na kazne izmeðu 10 i 25 godina zatvora. U pritvoru su, bez pravomoæne presude, veæ 12 godina. Žalbe na prvostupanjsku odluku uložili su i obrana i tužiteljstvo.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prliæ na žalbenoj je raspravi poruèio kako je raspravno vijeæe temeljito pogriješilo zakljuèujuæi u presudi da je udruženi zloèinaèki pothvat formiran s ciljem stvaranja etnièki èistog hrvatskog entiteta potpuno zanemarujuæi brojne dokaze o tome da su HVO i HZHB formirani u trenutku kad je kolabirala centrala vlast u zemlji s ciljem obrane i organiziranja svakodnevnog života.

Šestorica bosanskohercegovaèkih Hrvata nepravomoæno su osuðeni u svibnju 2013. Raspravno vijeæe je veæinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajuæeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zakljuèilo da je sukob izmeðu HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio meðunarodni sukob te da je veæina zloèina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi poèinjena u okviru udruženog zloèinaèkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio politièkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, ukljuèujuæi i predsjednika Franju Tuðmana.

Cilj toga udruženog zloèinaèkog pothvata, prema zakljuècima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u sluèaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeæe je zakljuèilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja razlièitih aspekata zajednièkog zloèinaèkog cilja.

Prliæ je u svom obraæanju kazao kako je raspravno vijeæe izdvojilo nekoliko transkripata ureda hrvatskog predsjednika kako bi poduprlo svoje teze, a zanemarilo je bezbrojne druge transkripte koji govore da su Hrvati podupirali nezavisnost BiH i bili za suradnju.

Prliæ kaže da je u presudi potpuno zanemarena pomoæ koju je Hrvatska pružala Sarajevu i ponude za savezništvo i istièe da su predstavnici Hrvata pregovarali uvijek o unutarnjem ustrojstvu BiH a ne podjeli te države. Cilj Hrvata bila je obrana podruèja u kojima su živjeli a ne njihovo pripajanje Hrvatskoj, i raspravno vijeæe te je dokaze zanemarilo.

On je kazao kako su dokazi pokazali da je HZHB poèela preuzimati izvršnu vlast zato što centralna vlast više nije funkcionirala a ne s namjerom da stvori državu. Prliæ je kazao kako je èitav projekt krenuo na razini opæina koje su bile nositelji izvršne vlasti a tek je kasnije tu ulogu preuzela HRHB.

Na dan kada je po presudi zapoèeo udruženi zloèinaèki pothvat 15. sijeènja 1993. davanjem ultimatuma HVO-a Armiji BiH da se podèini voða bosanskohercegovaèkih Hrvata Mate Boban predlagao je voði muslimana Aliji Izetbegoviæu te meðunarodnim posrednicima Cyrusu Vanceu i lordu Owenu sudjelovanje muslimana u vlasti Mostara u omjeru 50:50 a na razini države 35 posto, kazao je Prliæ što dokazuje da nije bilo zloèinaèke namjere kako je to zakljuèeno u presudi. 

Prliæ je kazao i da je HVO bila jedina multietnièka formacija na podruèju bivše Jugoslavije u kojoj je ovisno o podruèju zastupljenost muslimana bila od 15 do 35 posto.

Prliæ je kazao da je vijeæe zanemarilo sve dokaze o privremenom karakteru hrvatskih tijela kao i èinjenicu da je zahvaljujuæi HZHB-u prvi puta u sto godina na tom prostoru uspostavljena granica prema RH. Sama HRHB nije imala granice jer nije imala aspiracije postati država, kazao je, pa tako nije bilo ni državljanstva toga entiteta veæ su svi bili državljani BiH.

Prliæ je kazao kako je presuda donesena unatoè tomu što nije bilo nikakvih dokaza o planiranim napadima u okviru udruženog pothvata te je vijeæe zanemarilo dokaze kako bi poduprlo svoje teze o jednostranoj politici Hrvata. Vijeæe je potpuno zanemarilo dokaze o vojnim aktivnostima Armije BiH i progonu Hrvata zbog èega je pogrešno izvuklo zakljuèke o kontekstu, a zanemarilo je i dokaze da su Hrvati prihvaæali sve mirovne inicijative.

Prliæ je kazao kako je obavljao visoke dužnosti u tijelima BiH a dok je bio ministar obrane BiH provedena je operacija oslobaðanja BiH ali su prije stradali "moji vojnici u Srebrenici". U Srebrenici je u srpnju 1995. vojska bosanskih Srba pobila više tisuæa muslimanskih muškaraca.

Prliæev odvjetnik Michael Karnavas poruèio je kako je raspravno vijeæe u presudi pogrešno primijenilo pravo, bilo selektivno prema dokazima, pogrešno ih tumaèilo i zanemarilo relevantne dokaze obrane. Udruženi zloèinaèki pothvat nije postojao i Prliæ nije bio njegov èlan, kazao je Karnavas poruèivši da je jedini lijek odbacivanje presude.

Tužitelj Douglas Stringer odgovorio je kako su zakljuèci vijeæa o etnièkom èišæenju Hercegovine potkrijepljeni u presudi brojnim svjedoèenjima i dokumentima.

Cijelo izlaganje Jadranka Prliæa možete pogledati OVDJE

HRT.hr
 
« Prethodna   Sljedea »