Kontakt: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Herceg Bosna: "Kreće postupak prema kojem je suđenje Gotovini i Markaču kao crtani film"
Subota, 18 Ožujak 2017
Uzorak Slike

Sljedeći tjedan pred Haškim tribunalom bit će održano žalbeno ročište u predmetu Herceg-Bosna protiv šestorice hrvatskih vojnih i političkih dužnosnika iz 90-ih u BiH. Nepravomoćno su osuđeni na 111 godina, a presuda nosi i kvalifikaciju udruženog zločinačkog pothvata pod vodstvom Franje Tuđmana i Gojka Šuška.

Žalbeno ročište je ključno jer će o njemu ovisiti pravomoćna presuda. Bude li potvrđena Hrvatskoj prijeti golema šteta.

Za Hrvate iz BiH 111 godina te udruženi zločinački pothvat u najekstenzivnijem obliku tumačenja. Takvo je trenutačno stanje u predmetu Herceg-Bosna.

Žalbenih osnova je mnogo, samo za generala Slobodana Praljka njih 55. Dio o udruženom zločinačkom pothvatu pod vodstvom Franje Tuđmana i Gojka Šuška sve obrane pobijaju zajedno.

"Osim što generalno pobijamo udruženi zločinački pothvat, pobijamo ga i u dijelu koji se odnosi na učešće hrvatskih dužnosnika, dakle iz Republike Hrvatske, u udruženom zločinačkom pothvatu, pobijamo međunarodni oružani sukob i pobijamo okupaciju", kaže Nika Pintar, odvjetnica generala Praljka.

Prvostupanjskom presudom uz izdvojeno mišljenje presjedavajućeg Antonettija, pravo je posve krivo primijenjeno u dijelu zločinačkog pothvata, smatra bivši haški diplomat i ministar pravosuđa Orsat Miljenić.

Hrvatska nije intervenirala u BiH

"To je nešto što se mora maknuti. Očekujem da ne opstane ta teorija umiješanosti Hrvatske niti ta o zajedničkom zločinačkom pothvatu koji bi se odnosio na hrvatske dužnosnike zato što, što god tko govorio, mi smo zemlja koja nije intervenirala u BiH, nije tamo vodila agresivni rat i to mora oslikati bilo kakva presuda u Haagu", kaže Miljenić.

Miljenić smatra da je država učinila sve što je mogla. Sadašnji ministar je podnio sudu u Haagu podnesak Hrvatske za statusom prijateljice suda, koji je očekivano odbijen. Sud je već ranije zauzeo stav da država ne može biti prijateljica suda, ali i tekst odbijenice, baš kao i u predmetu Oluja ima svoj značaj.

"Ona jasno govori da predsjednik Tuđman, Bobetko, Šušak i tako dalje, nisu formalni optuženici, da se u postupku ne utvrđuje njihova krivnja i odgovornost i da država nema što tražiti u postupku u razjašnjavanju činjeničnih pitanja s obzirom na to da Haški tribunal ne odlučuje o odgovornosti države kao takve", kaže Davor Derenčinović s katedre Međunarodnog kaznenog prava Pravnog fakulteta.

Opasna sudska praksa

Konstrukta zločinačkog pothvata, podsjeća profesor, nema u haškom zakoniku, već su ga stvorila vijeća dajući pravomoćan legalitet takvim optužnicama. Takva sudska praksa stoga je iznimno opasna, nepredvidiva, ali i duboko protupravna. "U suprotnosti s načelom krivnje, s načelom zakonitosti i nekim drugim temeljnim načelima", kaže Derenčinović.

Hrvatska državna vodstva zadnjih godina odaju dojam da im ovaj iznimno pravno i politički kompleksan predmet nije bitan. A za Hrvatsku bi mogao biti kobniji od suđenja za Oluju.

Pokušali smo u Neumu dobiti komentar ministra vanjskih poslova, Predsjednice i hrvatskog člana BiH Predsjedništva. Ali oni su po običaju ili nedostupni ili selektivno reducirani za novinarska pitanja. Ministar Ante Šprlje se ispričao službenim putem.

Vremena je malo. Pravomoćna presuda u predmetu Herceg Bosna bit će oglašena najkasnije u siječnju sljedeće godine.

Sudbonosan predmet za Hrvatsku

Urednica vanjske politike Nove TV, Ivana Petrović, komentirala je pokretanje žalbenog postupka u slučaju Herceg-Bosna.

Ne znam što Hrvatska radi po pitanju ovog predmeta koji je sudbonosan. Hrvatska politika samo govori da je nama BiH vanjskopolitički prioritet. Pa ako je vanjskopolitički prioritet, onda mislim da su mnoge karte trebale biti bačene na ovaj postupak i to u dijelu udruženog zločinačkog pothvata.

Ne govorim o njihovoj individualnoj kaznenoj odgovornosti, ako su počinili neka za to budu i pravedno kažnjeni.

Oni to uopće ne komuniciraju prema javnosti, što su učinili to nitko ne zna. Ali činjenica je da u žalbenom postupku među odvjetnicima nema pojačanja. Nema niti jednog glasovitog američkog ili europskog stručnjaka za pitanje zapovjedne odgovornosti. Voljela bih tamo vidjeti ili Kaia Ambosa ili Davida Rivkina. Njihov angažman ovisi o političkoj volji jer se oni moraju platiti novcem iz državnog proračuna. Ukoliko je bila neka polemika i ukoliko se od toga odustalo zbog novca, to je više nego deplasirano zbog toga jer ukoliko prođe u dijelu ujedinjenog zločinačkog pothvata Hrvatska će snositi velike moralne i materijalne posljedice. Hrvatska će nositi stigmu agresora u Bosni i Hercegovini, a odštetu koju će potom Bošnjaci tražiti od Hrvatske će plaćati naši praunuci.

Hrvatski narod nam je užasno bitan jer bez stabilnog hrvatskog naroda u BiH nema ni stabilne Hrvatske. U tom slučaju će trpjeti veliku frustracije.

Hrvatska svih ovih godina nije vodila dovoljno računa o ovom predmetu. Možda je vodila jedino ministrica Vesna Škare Ožbolt. Hrvatska je morala, onog trenutka kad je Kordić presuđen za političku odgovornost (bez te presude ova optužnica ne bi mogla biti podignuta) reći: "Stop. Koja odgovornost? Izašli ste iz mandata rezolucije Vijeća sigurnosti."

Presedan koji im ide u prilog

U prilog obranama u žalbenom postupku definitivno ide već od nepravomoćne presude izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg Vijeća, suca Antonettija. To je doista bio jedan presedan. To je prvi put da je predsjednik prvostupanjskog vijeća imao potpuno izdvojeno i suprotstavljeno mišljenje drugoj dvojici svojih kolega.

Ide u prilog i gola, sad već povijesna činjenica, da je predsjednik Tuđman pozvao Hrvate u BiH da glasuju na referendumu za samostalnu BiH kao njihovu domovinu. U prilog im ide i tekst proklamacije o osnivanju Herceg-Bosne koja kaže da je Herceg-Bosna hrvatska zajednica unutar BiH i da priznaje njezinu demokratski izabranu vlast. On uvažava činjejnicu da je Hrvatska naoružavala Armiju BiH, da je to oružje stizalo preko našeg teritorija, da smo primili hrpu izbjeglih, da su se ovdje njihovi vojnici liječili i tako dalje.

Ono što im možda može ići u prilog jest presuda Gotovini i Markaču jer je temeljena na istoj pravnoj platformi, a to su Brijunski transkripti. Oni mogu ići u prilog, a mogu biti i veliki dvosjekli mač, to ćemo još vidjeti.

Postavili novi standard

I na kraju ono što je jako sklisko jest upravo sastav Vijeća i upravo razlike u tumačenju ujedinjenog zločinačkog pothvata. Sigurni smo da će predsjedavajući Vijeća, sudac Agius i sudac Pocar, što smo vidjeli u pravomoćnoj presudi za Oluju, ekstenzivno tumačiti ujedinjeni zločinački pothvat, dok za Theodora Merona smo sigurni da ga tumači restriktivno. On je postavio novi standard, najprije u Oluji, potom u Perišiću, a potom u Simatoviću i Stanišiću, gdje doktrina zapovjedne odgovornosti i unutar toga udruženi zločinački pothvat moraju biti jako dobro dokazani, nema rekla-kazala.

To je ono što im može ne ići u prilog, ali ovaj predmet je vrlo kompleksan. Onaj koji je vođen protiv hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka, da se možda kolokvijalno izrazim, izgledao je kao crtani film prema ovom predmetu za Herceg-Bosnu.

Hrvatska Vlada ima još vremena za reakciju, ali to mora biti u vidu tihe diplomacije jer će ova presuda ovisiti i o interesu SAD-a trenutačnom u regiji i u samoj BiH, gdje, kako čujem, pripremaju neke operacije.

Dnevnik.hr

 
« Prethodna   Sljedeća »